U bogatoj tapiseriji povijesti, malo je likova koji su ostavili tako dubok trag kao Kleopatra VII Filopator, posljednja aktivna vladarica helenističkog Egipta. Iako je često pamćena po svojoj legendarnoj ljepoti i burnim romantičnim vezama, Kleopatrina prava moć ležala je u njezinom umu – posebice u njezinoj izvanrednoj jezičnoj sposobnosti. Bila je istinski poliglot, osoba koja je vladala mnogim jezicima s lakoćom i elegancijom koja je zadivila čak i njezine najveće protivnike.

Poliglot (prema grč. πολύγλωττος: mnogojezičan) označava čovjeka koji zna više jezika i koji se njima služi na višem stupnju komunikacije. Većina poliglota nema ujednačene razine kompetencije u svim jezicima kojima se služe, premda postoje i rijetki pojedinci koji su uistinu u potpunosti tečni u lepezi jezika koje rabe. Kleopatra je, bez sumnje, pripadala ovoj rijetkoj kategoriji jezičnih virtuoza.

Rođena 69. godine pr.n.e., Kleopatra je bila potomak dinastije Ptolemejevića, koja je vladala Egiptom više od tri stoljeća. Ova makedonska dinastija, koju je utemeljio Ptolemej I Soter, jedan od generala Aleksandra Velikog, donijela je helenističku kulturu u drevnu zemlju faraona. Kao rezultat toga, grčki jezik postao je lingua franca dvora i elite, dok je egipatski ostao jezik većine stanovništva.

Za razliku od svojih predaka, koji su se često držali odvojeno od svojih egipatskih podanika, Kleopatra je shvatila važnost povezivanja s lokalnim stanovništvom. Od malih nogu učila je egipatski jezik, vjerojatno od svojih dadilja i služavki. Ova odluka nije bila samo kulturološka gesta – bila je to briljantna politička strategija. Govoreći jezikom svojih podanika, Kleopatra je stvorila snažnu vezu s narodom kojim je vladala, učvršćujući tako svoj položaj na prijestolju.

No, Kleopatrina jezična vještina nije se zaustavila na grčkom i egipatskom. Prema antičkim izvorima, posebice prema Plutarhu, njezino jezično znanje bilo je zapanjujuće. U svojoj biografiji Marka Antonija, Plutarh piše:

“A njezin jezik, poput mnogožičanog instrumenta, mogao se u svakom trenutku prebaciti na jezik prema njezinoj želji, tako da je u svojim razgovorima s barbarima rijetko kada trebala prevoditelja, nego je umjesto toga odgovarala sama… bez obzira na to je li razgovarala s Etiopljanima, Trogloditima, Hebrejima, Arapima, Sirjicima, Medijcima ili Partima”.

Ovaj citat ne samo da ilustrira Kleopatrinu jezičnu vještinu, već i složenost lingvističkog krajolika drevnog Mediterana i Bliskog istoka. Svaki od spomenutih naroda imao je svoj vlastiti jezik ili dijalekt, a Kleopatra je, prema Plutarhu, mogla komunicirati sa svima njima bez potrebe za prevoditeljem.

Detaljnije pogledajmo jezike koje je Kleopatra vjerojatno govorila:

1. Starogrčki: Kao materinski jezik ptolemejske dinastije, ovo je nesumnjivo bio Kleopatrin prvi jezik. Govorila je koine dijalekt, zajednički grčki koji se koristio u helenističkom svijetu.
2. Egipatski: Kleopatra je vjerojatno govorila demotski egipatski, svakodnevni jezik većine Egipćana tog vremena. Također je možda razumjela hijeroglifski i hijeratski egipatski, formalne pisane oblike jezika korištene u vjerskim i administrativnim tekstovima.
3. Hebrejski: S obzirom na značajnu židovsku populaciju u Aleksandriji i važnost Judeje u regionalnoj politici, Kleopatra je vjerojatno govorila barem nešto hebrejskog.
4. Aramejski: Kao lingua franca Bliskog istoka, aramejski je bio ključan za diplomaciju i trgovinu.
5. Etiopski: Vjerojatno se odnosi na jezik Nubijaca, koji su živjeli južno od Egipta.
6. Trogloditski: Jezik naroda koji je živio na zapadnoj obali Crvenog mora.
7. Arapski: Iako još nije postao dominantan jezik regije, arapski je već bio važan za trgovinu i diplomaciju.
8. Sirijski: Vjerojatno se odnosi na jedan od semitskih jezika koji su se govorili u Siriji i Levantu.
9. Medijski i Partski: Jezici koji su se govorili u Perziji i okolnim regijama.

Zanimljivo je napomenuti da, prema rimskim kroničarima, Kleopatra nije govorila latinski. Ovo sugerira da je u komunikaciji s Julijem Cezarom i Markom Antonijem vjerojatno koristila grčki, koji je u to vrijeme bio lingua franca istočnog Mediterana.

Kleopatrina višejezičnost nije bila samo osobno postignuće – bila je to moćna politička prednost. U višejezičnom i multikulturalnom svijetu Mediterana i Bliskog istoka prvog stoljeća pr.n.e., sposobnost direktne komunikacije s vladarima, diplomatima i trgovcima iz različitih zemalja bila je neprocjenjiva. Kleopatra je mogla voditi pregovore, sklapati saveze i upravljati trgovinom bez oslanjanja na prevoditelje, što joj je davalo značajnu prednost u složenoj igri moći tog vremena.

Nadalje, Kleopatrina jezična vještina odražavala je složenost samog ptolemejskog Egipta. Iako je grčki bio jezik dvora i administracije, egipatski je ostao jezik većine stanovništva i svakodnevnog života. Hijeroglifi su se i dalje koristili za vjerske i ceremonijalne svrhe, dok su se demotsko pismo i grčki alfabet koristili za svakodnevnu komunikaciju i administraciju. Aramejski je bio važan za trgovinu i diplomaciju s istočnim susjedima, dok je latinski postajao sve važniji s rastom rimske moći u regiji.

Kleopatrina sposobnost navigacije ovim složenim lingvističkim krajolikom bila je ključna za njezinu vladavinu. Mogla je komunicirati direktno sa svojim egipatskim podanicima na njihovom jeziku, voditi diplomatske pregovore s stranim vladarima bez posrednika, i upravljati složenom birokracijom svog kraljevstva na grčkom.

Ova jezična vještina bila je posebno važna u kontekstu Kleopatrinih ambicija da proširi i učvrsti moć Egipta. Njezini savezi s Julijem Cezarom i kasnije Markom Antonijem bili su ključni za njezine planove, a njezina sposobnost da komunicira s njima na tečnom grčkom nesumnjivo je igrala važnu ulogu u izgradnji tih odnosa.

Kleopatrina višejezičnost također je odražavala širu helenističku kulturu kojoj je pripadala. Helenistički svijet, stvoren osvajanjima Aleksandra Velikog, bio je mjesto intenzivne kulturne i jezične razmjene. Obrazovani ljudi tog vremena često su bili višejezični, s grčkim kao zajedničkim jezikom učenosti i kulture. Kleopatra je, međutim, otišla korak dalje, ne samo učeći jezike visoke kulture, već i jezike “barbara” – naroda koje su Grci i Rimljani često smatrali inferiornima.

Ova širina jezičnog znanja odražava Kleopatrinu intelektualnu znatiželju i političku mudrost. Razumjela je da je znanje jezika put do razumijevanja kultura, a razumijevanje kultura put do učinkovite vladavine i diplomacije.

Nažalost, unatoč njezinim impresivnim jezičnim i diplomatskim vještinama, Kleopatrina vladavina završila je tragično. Nakon poraza u bitci kod Akcija 31. godine pr.n.e., Kleopatra si je oduzela život 30. godine pr.n.e., u dobi od 39 godina. Ostaje misterij na kojem je jeziku izdala svoje posljednje naredbe – možda na grčkom jeziku svojih predaka, ili na egipatskom jeziku zemlje kojom je vladala s takvom strašću i predanošću.

Kleopatrina lingvistička ostavština podsjeća nas na moć jezika u oblikovanju povijesti. Njezina sposobnost da govori mnogim jezicima nije bila samo osobno postignuće, već moćno političko oruđe koje joj je omogućilo da upravlja složenim odnosima svog vremena. U današnjem globaliziranom svijetu, gdje je višejezičnost sve važnija, Kleopatrin primjer ostaje relevantan i inspirativan.

Kao posljednja vladarica drevnog Egipta, Kleopatra je bila most između starog i novog svijeta, između faraonske tradicije i helenističke kulture, između Istoka i Zapada. Njezina jezična vještina bila je ključni alat u gradnji tog mosta. Iako je njezino kraljevstvo palo, njezina reputacija kao jedne od najobrazovanijih i najsposobnijih vladarica antičkog svijeta i dalje živi, zahvaljujući, u velikoj mjeri, njezinoj izvanrednoj sposobnosti da govori jezikom svojih prijatelja i neprijatelja podjednako.