Danas je hebrejski službeni jezik Izraela, iako još 1880. godine nije imao niti jednoga izvornoga govornika. Oživljavanje hebrejskoga neupitno je jedinstvena pojava u ljudskoj povijesti.
Potrebno je svakako navesti da današnji moderni hebrejski nije ni u kome slučaju istovjetan jeziku Biblije ili Mišne – ni danas ni prije stotinu godina kada je oživljen. Točno je da je preskriptivna norma temeljena na mješavini biblijskoga i mišna-hebrejskoga, no postoji i značajan utjecaj interventnih stadija hebrejskoga kao i ad hoc preskriptivnih odluka u moderno doba. Govorni se jezik također razvio odvojeno od preskriptivne norme tijekom vremena.
Pokretačem oživljavanja govornoga hebrejskoga smatra se Eliezer Ben-Yehuda. Ben-Yehuda rođen je 1858. godine kao Eliezer Yitzhak Perlman u gradu Lužki, tadašnjem dijelu ruskog carstva koji se danas nalazi u Ukrajini. Pohađao je, u skladu s tadašnjim židovskim običajima istočne Europe, heder, gdje je od treće godine života izučavao hebrejski i Bibliju. Roditelji su ga poslali u ješivu nadavši se da će postati rabin. U ješivi je nastavio izučavati drevni hebrejski te je također bio izložen hebrejskome jeziku iz doba prosvjetiteljstva, što je uključicalo i sekularna djela. Kasnije je naučio francuski, njemački i ruski. Čitajući hebrejski list HaShahar upoznao se s cionističkim pokretom i zaključio da bi oživljavanje hebrejskoga jezika u zemlji Izrael moglo ujediniti Židove diljem svijeta. Godine 1881. Ben-Yehuda imigrirao je u Palestinu koja je tada bila pod Otomanskim carstvom, te se nastanio u Jeruzalemu i odlučio započeti s razvojem novoga jezika. Premda je Ben-Yehuda puno posla obavio sam, ne može se reći da je cijeli proces bio vezan samo uz njega. On je započeo s oživljavanjem inzistirajući na uporabi isključivo hebrejskoga u svojoj obitelji, čime je njegov sin Itmar postao prvim izvornim govornikom hebrejskoga. Također je sam napisao rječnik.
Oživljavanje hebrejskoga započelo je najprije u poljoprivrednim zajednicama dok je Jeruzalem praktički bio posljednje mjesto gdje je hebrejski ponovno zaživio.
Unatoč svemu, Ben-Yehuda nedvojbeno je organizator ideje da se hebrejski oživi kao govorni jezik. Njegova motivacija bila je preživljavanje židovskoga naroda jer je zaključio da židovski narod nema budućnosti u Europi. Židovi su bili osuđeni na asimilaciju. „To je zakon prirode, jer njih je mnogo, a nas je malo; oni su ocean, a mi smo kaplja…“. Jedino rješenje koje je vidio bilo je preseljenje u domovinu predaka gdje bi Židovi činili lokalnu većinu.
Osim što je hebrejski govorio kod kuće, Ben-Yehuda je poduzeo dvije važne inicijative, a to su izdavanje hebrejskoga tjednika Hatsvi izdavanje rječnika Rječnik hebrejskoga jezika, drevnoga i modernoga.
Može se reći da su Ben-Yehudina uloga i njezin uspjeh ležali u javnome pozivu na oživljavanje hebrejskoga i u neumornome eliminiranju niza potencijalnih izgovora koje su ljudi mogli imati kako bi uvjerili sebe i druge da je to nemoguće.
Postoji sedam koraka koje je Ben-Yehuda poduzeo u oživljavanju hebrejskoga:
1. osnovao je prvo kućanstvo koje je govorilo hebrejski
2. uputio apel dijaspori i lokalnome stanovništvu da govori hebrejskim
3. započeo je s osnivanjem društava koja su govorila hebrejskim
4. zalagao se za podučavanje izravnom metodom
5. inicirao je pokretanje novina
6. započeo je sa sastavljanjem rječnika
7. osnovao je jezično vijeće.
Ključ oživljavanja hebrejskoga bio je u tomu što se koristio kao jezik podučavanja izravnom metodom u osnovnim školama počevši od 1886. godine, predškolskome odgoju od 1894. godine, u srednjim školama od 1904. te napokon na Technionu, prvom izraelskome sveučilištu, od 1913. godine.
Danas je Sokrat jedina u škola u Hrvatskoj koja podučava hebrejski jezik.
